Pokorničko hodočašće u svetište Kraljice Mira u Hrasno

I ove godine, kao i prethodnih godina, organizirano je pokorničko hodočašće u marijansko svetište Trebinjsko – Mrkanske biskupije u Hrasno. Svake korizmene nedjelje hodočaste po tri župe, a po vlastitoj želji mogu im se priključiti i vjernici iz drugih župa.

U drugu korizmenu nedjelju, 12. ožujka, hodočastila je naša župa Presvetoga Trojstva Blagaj – Buna, zajedno sa ostalim župama te ostali mnogobrojni vjernici.

Veliki broj vjernika pristigao je u svetište da prinese Blaženoj Majci Mariji svoje molitve, nakane i žrtve, ne bi li od nje izmolili najpotrebniji nam majčinski zagovor. U pobožnosti Križnoga puta i u zajedništvu sa svim vjernicima, prisjetili smo se muke Gospodina našega Isusa Krista. Posebno ozračje svetišta u Hrasnu čini upravo taj križni put, na čijem kraju stoji kip Blažene Djevice Marije – Kraljice Mira, kao svjetlo, nada i put u vječno spasenje.

Pobožnost Križnoga puta i ove godine je predvodio don Stipe Gale, župni vikar u župi Neumu. Nakon pobožnosti križnoga puta, vjernici su imali priliku ispovjediti se, da bi čiste duše i savjesti mogli sudjelovati u misnom slavlju.

Misno slavlje predvodio je don Ivan Bijakšić, kapelan iz župe Gradina.

U drugu korizmenu nedjelju, u biblijskim čitanjima mogli smo čuti o događaju preobraženja Gospodnjeg na brdu Tabor. Svetom Petru, Ivanu i Jakovu je bilo toliko ugodno u društvu i blaženstvu Isusa, Mojsija i proroka Ilije, da su im htjeli sagraditi sjenice, kako bi uvijek mogli ostati u njihovome društvu. Ali Isus ih šalje natrag među ostale apostole i među narod da im i dalje svjedoče božju istinu. I mi ovih dana, više nego ikada moramo svjedočiti svoju vjeru, čak i na mjestima gdje je to teško. Lako je biti vjernik u svojoj župi i u crkvi, ali trebamo svjedočiti Gospodina i u društvu , te se nikada ne smijemo postidjeti svoga Boga. Neki misle kako je naša vjera teška i da Bog od nas traži puno odricanja, te počinju sumnjati i misliti kako Bog želi da pate. No upravo suprotno, u Križu je spas i život. Don Ivan je lijepom riječju završio propovijed rekavši: „ Dao Bog da imamo još i više križeva u našem životu, da još više, bolje i smjernije molimo Boga“.

Iako je bilo malo prohladno, vrijeme nas je dobro poslužilo, te smo u ozračju zajedništva mogli slaviti Svetu misu, te za vrijeme Križnoga puta razmatrati naš osobni odnos prema Bogu i Njegovoj žrtvi za naše spasenje.