Postulator kauze za proglašenje svetim blaženoga Alojzija u našoj župi
Duhovna priprava i proslava blagdana blaženog Alojzija Stepinca koja je na poseban način obilježena u našoj župi trajala je cijeli tjedan. Svaki dan, crkva je bila puna, svi su se žurili u crkvu kako bi sudjelovali na svetim misama i čuli propovijed o velikom sinu hrvatskoga naroda i bleženiku Katoličke Crkve Alojziju Stepincu. Mnogi su se ovih dana okupljali uz sliku blaženog Alojzija Stepinca, dolazili sa svojim prošnjama za zdravlje, posao, uspjeh na ispitu, mir u obitelji... Sve što čini našu svakodnevnicu našlo se ovih dana pred bl. Alojzijem. Ovu proslavu zaokružio je postulator kauze za proglašenjem svetim bl. Alojzija Stepinca, mons. dr. Juraj Batelja iz Zagreba koji je propovijedao na ranoj i đačkoj sv. Misi doj je Pučku misu i predslavio. “Blaženi Alojzije moli za nas” pjesmom su nas zborovi uvodili u misno slavlje. Djeca i mladež, neopterećena prošlošću, ratovima, političkim ideologijama, štujući ovom pjesmom svog zaštitnika i gledajući mnoštvo djece u prvim klupama naše crkve, monsinjor Batelja osvrnuo se na odgoj djece i iskustva iz Zagreba. Djeca neopterećena ideologijom komunizma, ali opterećena ideologijom globalizma. Istaknuo je kako su poremećene vrijednosti. Zbog sustava koji nam se nameće, roditelji često ne provode dovoljno vremena sa svojom djecom. Stoga ih odgaja ulica, kompjuter, mobiteli, televizija… Najveću krivnju za loše ponašanje djece nose roditelji i odgojitelji koje je pozvao na odgovornost jer su naši mladi budući nositelji društva. Ako im roditelji i odgojiteli u vrtićima, školama, crkvama nisu usadili zdrave vrijednosti kako će ih oni sutra prenijeti u društvo. Učitelji i nastavnici u školama nisu samo mandatari države i roditelja nego u prvom redu mandatari Božji, kazao je bl. Alojzije Stepinac. Naša djeca moraju razumjeti tko je blaženi Alojzije Stepinac, kako bi prenosili budućim generacijama.
Monsinjor Batelja govoreći o bl. Alojziju prisjetio se njegove smrti dok je on bio još u sjemeništu. Smrt nadbiskupa objavila su sva zvona zagrebačkih crkava. Ime Alojzije Stepinac putovalo je kroz ulice, poljske putove, i šume pa sve do srca vjernika, unatoč strogom režimu tadašnje vlasti 1960. U komunističko vrijeme, štovanje nadbiskupa Stepinca bilo je opasno jer je on za njih bio zločinac. Svojom mučeničkom smrću platio je cijenu kojom se jedan politički sustav odlučio obračunati sa svojim neistomišljenicima. Unatoč takvoj presudi komunističke vlasti, u narodu je zapamćen kao moralna vertikala koja je izlažući svoj život pomagala politički progonjenima bez obzira na naciju i vjeru.
Bojali su se njegovog tijela iako je mrtvo. Smetalo im je što se vjernici okupljaju nad njegovim grobom. Smetala su im i hrvatska obilježja nad grobom. Unatoč svemu, istina o ovom nadbiskupu se nije mogla sakriti u grob, a to pokazuju i ove proslave na Buni gdje se u par dana želi, prije svega djeci i mladima predočiti lik i djelo ovog blaženika. Unatoč pritiscima komunizma, nije izbrisan iz sjećanja naroda, ali ni iz sjećanja njegovih progonitelja koja ih prate sve do danas. Kraj njegovog groba su postavljene brojne ploče zahvale za zdravlje, zagovor, položeni ispit, ozdravljenje, izbavljenje iz raznih nevolja. Moleći se pred slikom i kipom blaženog Alojzija Stepinca, vjernici su uvjereni da se mole pred slikom sveca, povjerevaju mu najdublje tjeskobe i boli moleći ga za pomoć i zagovor. Stepinac iako tijelom mrtav, i danas čini ono o čemu je govorio tijekom života i za čime je čeznuo.
